2007 - 2009 ¦ moje drage | my dears

(...) Posrijedi su fotografije ženskih osoba s kojima (autor) redovito kontaktira u svakodnevnom javnom životu, mahom zaposlenica raznih uslužnih djelatnosti, pretežno trgovkinja i konobarica. Nesumnjivo iskreno potaknut upravo njihovom osobnošću koja plijeni zaljubljivo srce autora, Maračić im može stidljivo pristupiti samo preko njihovih profesionalnih uloga; fotografiranje tako postaje svojevrsni doborovljni promašaj generalizacije, u kojem autor na sebe preuzima obavezu da posvjedoči za osobnost koja izmiče prikazivosti odnosno svakom reprezentacijskom uopćavanju. Moje drage su jedna od rijetkih serija koji nastaje dobrovoljnom razmjenom između fotografa i snimane osobe, gdje je snimanje čin komunikacije; osmjeh koji dobiva zauzvrat, probija ne samo profesionalni identitet ženske osobe, već i sliku njenog fizisa, odnoseći pojedinačnost egzistencije potpuno izvan dosega prikazivog, u onu istu odsutnost, suspenziju postojećeg u potencijalnom, koja na svim Maračićevim fotografijama smrtnost čini prihvatljivom mogućnošću. (...)

odlomak iz eseja Ivane Mance «Usput svjedok», katalog izložbe «Nehotični i slični radovi», Dom HDLU, Zagreb, 2009.