Kad sam kao naslov mojeg ciklusa fotografija nastajalih posljednjih godina sročio sintagmu 'rurbane nezgrapnosti' s neologizmom 'rurbano', podrazumijevao sam prije svega dvojako porijekla snimljenih prizora: seoski i gradski ambijent. Međutim taj spoj dva nasuprotna pojma (koji smatram jednako nezgrapnim kao i sam motiv fotografija, pa je tako riječ o verbalnoj onomatopeji plastičkog predloška) uključuje i zajedničko obilježje prizora iz oba ambijenta. Odnosno, uključuje prisutnost različitih stupnjeva i elemenata ruralnog i urbanog u amalgamima slojeva i u gradskom i u seoskom prostoru. U prizorima sa sela čitljivi su elementi koji žele transcendirati seosko i postati gradsko (reklame, trgovine sa svojim uređenjima...), ali pokazuju često i znakove dirljivog neuspjeha i klonuća na putu da se dokraja ispuni ta težnja. Obrnuto, u gradskim prizorima ima katkada elemenata 'involucije' prema ruralnom, odnosno entropiji urbaniteta. Svi ti vizualni podaci indikatori su civilizacijskog trenutka, socijalnih gibanja, materijalne moći u svojim izmjeničnostima, usponima i padovima. (...) Ono što je uočljivo, bez obzira na lokaciju motiva, spojevi su suprotnosti elana i bezvoljnosti, pretencioznosti i derutnosti; nasilne koegzistencije inkopatibilnih sadržaja na malom prostoru, čitljivih primjerice u množini raznih natpisa, reklamnih panoa itd. (...) Ukratko, riječ je o paradi nezgrapnosti okoliša u kojem se krećem(o) i koji me opsjeda svojom turobnom pitoresknošću, bastardnim plastičkim događajima.